And you lost all sense of control
And your thoughts have taken their toll
When your mind breaks the spirit of your soul
Your faith walks on broken glass
And the hangover doesn't pass
Nothing's ever built to last
You're in ruins
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Introduction*
Nikada joj nije išlo opisivanje vlastite malenkosti. Možda upravo zato jer je uvijek bila previše samokritična. Ona je djevojka kovrčave kose,velikih zelenih očiju. Neki bi rekli ima sanjarske oči.Puno misli,malo priča,iako se oduvijek smatrala komunikativnom. Idealist i perfekcionst od malih nogu.Ironična.Hiperaktivna. Uvijek nasmiješena i vesela. Naivna,često lijena. Sramežljiva,emotivna. Nepopravljiva romantičarka.Zbunjena. Zauvijek dijete.
Bebe su njezina opsesija. Nema ništa ljepše od dječjeg osmijeha... Glazba joj je najbolji prijatelj. Svog idola našla je u Michael Jacksonu. Voli ono što ju usrećuje,a to je umjetnost.
soundofachild@gmail.com
"Nemoj prestati sanjati,to nije grijeh".
Wishlist
*Canon EOS 1000D
*Engleska
In progress
*Praskozorje
*U sebi
*Pobjednik ostaje sam
*Michael Jackson Biography
Nisam brojala dane koji prolaze - nije bilo razloga za to jer sam nastojala živjeti u sadašnjosti što je više moguće,bez prošlosti koja blijedi,bez budućnosti koja prijeti.
♥
"Naravno,nisu mogli vidjeti jednog duha koji je osmjehnuto gledao u vedro zimsko nebo i plakao u isto vrijeme."
"...I psuje Sudbinu jer sada,baš kada kad već treba napokon da se dogodi nekakav,kakavgod kraj i rasplet...baš sada,on vidi njen odraz u prozorskom staklu."
Uvod;Praskozorje
Doživjela sam više iskustava bliske smrti nego što bi mi s pravom pripadalo; na takvo se što nikada ne možeš zaista naviknuti.
Ipak činilo mi se neobično neizbježnim što sam se opet suočila sa smrću.Kao da doista nosim biljeg kobi. Izbjegavala sam je,i izbjegavala,ali stalno se vraćala po mene.
Ipak,ovaj put je bilo toliko drugačije nego prije.
Može se bježati od nekoga koga se bojiš,može se pokušati oduprijeti nekome koga mrziš. Sve moje reakcije bile su usmjerene protiv takve vrste ubojica - nemani,neprijatelja.
Kada voliš onoga tko te ubija,ne preostaje ti izbor. Kako da bježiš,kako da se boriš,kada bi time naudila voljenoj osobi? Ako je vlastiti život sve što možeš dati voljenome, kako ga ne bi dala?
Ako je netko koga istinski voliš?
For you're always in my Heart.
Amelia.
[.carra.]
don't forget me
aNđEo s gReŠkOm *
Barbara
urban simphony.
Rosita.
Mrs. Morrison-Joplin
Ponči
Jane.(prgava?)
Betty
Everything.
Bridget Jones. ^^
lutkica za bal.
neverin
Tilapončica
~ orange boy
Be Here To Love Me
Rain °
Laure .Wotton
Svakodnevno se borimo s vlastitim egom u potrazi za najboljom odlukom.Vjerojatno nismo ni svjesni koliko zapravo utječemo na ljude oko sebe. Trenutak nas može učiniti čovjekom, ali i ocrniti sliku vlastitog lica jer smo bili u agoniji osjećaja.
Zanimljiva je činjenica koliko zapravo želimo biti svoji, ali situacija to ne dopušta. Dođe ti da kažeš sve što ti je na umu, ali znaš da bi time mogao povrijediti drugu osobu. Čini li nas to lošim ljudima? Zar smo stvarno tako bezosjećajni i egoistični kako suvremeno razdoblje nalaže? Svjesna sam svojih pogrešaka koje svakodnevno radim. Ne ponosim se time, ali smatram da je bitno biti svjestan – tada možeš nešto poduzeti u vezi toga. Samokontrola i unutarnje ja iz dana u dan pomaže. Čak i kada kažem nešto što zapravo ne mislim, iz mene izlazi trenutna ljutnja i bijes. Koliko nas zapravo trenutak promijeni u skroz drugačije osobe. U trenutku se jednostavno ne možeš prepoznati. Čini li nas to dvoličnima ili se samo trudimo svima udovoljiti i biti onakvi kakvima se očekuje da budemo. Ne želiš nikoga razočarati, ali nekad jednostavno ne možeš držati u sebi. Brane li nam svakodnevne maske da budemo ono što zapravo jesmo u svoja četiri zida? Biti ili ne biti u određenom u trenutku stvar je osobne prosudbe o nastaloj situaciji. Oklijevati ili ne kaošto je Hamlet napravio? Imao je prilika da se osveti za očevu smrt, ali ipak vidimo ljudskost u njegovim postupcima. Nije htio biti isti kao njegovi neprijatelji. Tako i ja često razmišljam. Čak i kada se nađem u situaciji kada bih se mogla osvetiti za povrijeđenost, odustanem. Sjetim se da nisam osvetljubiva i ne volim nauditi ljudima. Osjećala bih preveliku grižnju savjesti, čak i kada se čini da ta osoba svojim postupcima to zaslužuje, ali pitaš se zar je stvarno vrijedna svega truda, pa čak i kad je riječ o osveti? Najbolje je takve osobe ignorirati i zaboraviti da postoje. Teško je, čak je i teže od osvete, ali učinkovitije je. Nema grižnje savjesti, a drugu osobu boli jače nego bilo koja osveta jer time dokazujemo da nam je još uvijek stalo.
Kako god bilo, trebamo biti svoji, pokušati ne ovisiti o trenutnom raspoloženju, razumno razmišljati iako je bitno vidljivo samo srcem.
